Utječu li vitamini B kompleksa na apetit?

Jeste li se ikad zapitali zbog čega ste gladni? Zašto neke namirnice izgledaju privlačnije od drugih? Zašto smo često željni deserta? Ili zašto možete otvoriti frižider pun hrane, pa stajati i reći: "Mi nemamo ovdje ništa dobro za pojesti!"

Tijelo nije jednostavan spremnik kalorija koje ono zatim zbraja i oduzima. Vođeni smo složenom kombinacijom kemijskih spojeva koji orkestriraju unos hrane, želju i povezanost s hranom. Apetit je naša želja za jelom. Kontrolira ga komplicirana interakcija hormonalnih signala koji potječu iz masnih stanica, stanica gušterače i stanica u našim crijevima. Ti se signali obrađuju i putem kognitivnih i emocionalnih filtera.

Hrana za kojom žudimo proizvod je ljudske fiziologije i psihologije. Apetit se razlikuje od gladi. Glad je naša fizička potreba da jedemo. Možete poželjeti jesti, ali ne i jesti (na primjer, želite jesti desert nakon velikog obroka). Ili možete trebati jesti, ali ne želite jesti (na primjer, kada ste pod stresom, izgubite interes za hranom).

Svi koji namjerno kontroliraju unos hrane radi gubitka kilograma znaju kako moćna ta regulacija može biti. Čini se da velik dio tog procesa vodi i oblikuje naš neuro-endokrini sustav - interakcija između našeg mozga i naših hormona. Kad izgubimo pohranjene masnoće uslijed restrikcije u prehrani, naše tijelo priprema snažni odgovor za očuvanje energije - pojačava apetit, prkoseći daljnjem mršavljenju i potičući povratak izgubljenih kilograma. Tijelo želi homeostazu – nepromijenjeno stanje, nekad i ono loše!

 

Zašto je važna regulacija apetita?

Ako premalo ili previše jedemo, nastaju problemi. Možemo postati pothranjeni ili pak pretili, ne uspijevamo se kvalitetno oporaviti, gubimo reproduktivnu sposobnost i/ili razvijamo bolesti.

Apetitom upravljaju dva organska sustava tijela, endokrini i živčani sustav - njihova veza ponekad je poznata i kao "neuro-endokrini sustav". GI trakt je najveći endokrini organ u tijelu, naša crijeva proizvode i prerađuju sve vrste hormona u rasponu od neurotransmitera do anaboličkih skladišnih hormona i spolnih hormona.

Organi endokrinog sustava osjetljivi su na promjene u tijelu i, kao odgovor na te promjene, šalju glasnike (zvane hormoni) kako bi rekli tijelu kako da reagira. Ti hormoni koji reguliraju energiju klasificiraju se u kratkoročne ili dugoročne, prema trajanju njihovog djelovanja.

Živčani sustav djeluje putem živčanih impulsa i neurotransmitera (kemijskih spojeva sličnih hormonima), usmjeravajući tkiva, glatke mišiće i druge organe tijela da se kreću, miješaju i potiskuju hranu koja zatim ulazi u probavni sustav. Dok neki aspekti kontrole apetita potječu od živčanih i hormonalnih veza između probavnog sustava i mozga, probavni sustav posjeduje vlastiti, lokalizirani živčani sustav, nazvan enterički živčani sustav. To je "mini mozak" smješten u vašim crijevima. U ovom mini-živčanom sustavu oslobađaju se neurotransmiteri koji mogu prenijeti, pojačati i modulirati različite signale između stanica tijela.

Dugačak je niz hormona i neurotransmitera koji utječu na naš apetit, i nije poanta ovog teksta u njihovom pukom nabrajanju. Najpoznatiji hormoni vezani za apetit su leptin, somatostatin i grelin dok se među neurotransmiterima vjerojatno najviše priča o serotoninu i norepinefrinu (noradrenalinu). Naše je tijelo savršen stroj kad ga pustimo da radi svoj posao, ali često taj stroj pokvarimo uslijed naših loših prehrambenih navika ili premale količine fizičke aktivnosti. Upravo je to jedno od boljih sredstava za regulaciju našeg apetita!

 

Strategije za regulaciju apetita

Tjelesna aktivnost igra važnu ulogu u regulaciji apetita. Neki podaci pokazuju da na reakciju apetita na vježbanje snažno utječe ravnoteža energije kod muškaraca, ali ipak nešto manje kod žena. Oni koji redovito vježbaju postaju efikasniji kada koriste tjelesne masnoće kao izvor goriva, što može pomoći u reguliranju apetita (budući da ljudi koji ne vježbaju koriste više ugljikohidrate kao izvor energije i tim imaju veće fluktuacije šećera u krvi = promjene apetita). Vježbanjem se dokazano mogu regulirati razine hormona leptina, grelina i inzulina.

Konzumacija razumne količine hrane svakog dana radi podrške zdravlju i regulacije apetita nadilazi snagu volje, pa i brojanje kalorija. Osvještavanje informacija koje naše tijelo prenosi o gladi i punoći može vam biti od pomoći u reguliranju apetita. Tek kada je naša fiziološka osnova zagađena viškom stresa, tjelesne težine, prerađene hrane i/ili nedostatka tjelesne aktivnosti, ravnoteža apetita će postati nezdrava.

Optimalno otpuštanje, reakcija i ravnoteža hormona iz naših crijeva, kao i neurotransmitera čini se da direktno ovise o prehrani koja bi se trebala sastojati od cjelovite, nutritivno potpune hrane. Društveni rituali prehrane, poput jedenja dok obavljamo druge funkcije (npr. dok vozite ili gledate TV), prebrza konzumacija (npr. dok žurimo ili kasnimo) ili kad baš uvijek imamo desert pri ruci, također mogu utjecati na našu želju/potrebu da nadjačamo prirodnu glad i sitost.

 

A gdje su pak vitamini B-kompleksa u cijeloj priči?

Kao što ste vjerojatno primijetili – nema ih u ovoj priči. Apetit i glad/sitost su generalno puno složeniji mehanizmi upravljani na puno složenijim razinama od pukog konzumiranja nekih vitamina ili minerala. Svakodnevno se u praksi susrećemo sa pitanjima i bojaznima da će konzumacija vitamina B-kompleksa podići apetit osobe. Zašto ljudi često misle da je to slučaj i „okrivljavaju“ baš te vitamine?

Određeni vitamini i minerali, uključujući prije svih cink i vitamin B1 (tiamin) mogu povećati apetit. Međutim, to je slučaj samo ako osoba već ima određeni nedostatak tih mikronutrijenata u organizmu. Vitamin B1 neophodan je za rast i razvoj organizma pa manjak vitamina B1 obično uzrokuje gubitak apetita, gubitak težine i različite neurološke simptome. Da zaključimo, vitamini B kompleksa neće podići vaš apetit osim ako niste imali klinički nedostatak nekog od tih vitamina što je posljedično oslabilo vaš energetski metabolizam uzrokujući gubitak mišićnog tkiva ili u teškim slučajevima čak i mentalne poremećaje poput depresije. Zaključak bi se kratko mogao sročiti tako da B vitamini neće uzrokovati neželjeno povećanje apetita, a time i kilograma, ako vam je prehrana uravnotežena i nutritivno potpuna.

Eventualni porast apetita uslijed konzumacije nekih multimineralnih proizvoda ili vitamina B kompleksa neka vam bude signal i upozorenje da nešto sa vašom prehranom ne štima, a nikako da prestanete konzumirati taj proizvod i tako pustite da apetit ponovno „nestane“!

 

Od generalnih smjernica i zaključaka, o nekima se već i pisalo u prethodnim tekstovima, apsolutno vrijedno ponavljanja jest:

  • uravnotežen unos omega-6: omega-3 masti može pomoći i u regulaciji apetita: https://btonic.hr/blogs/blog/idealan-omjer-omega-6-i-omega-3-masnih-kiselina-zasto-je-bitan
  • čini se da konzumacija proteina i vlakana pomažu u kontroli apetita: https://btonic.hr/blogs/blog/zdrava-crijevna-flora-znaci-jak-imunitet
  • rafinirani ugljikohidrati povećavaju apetit!
  • prepoznato je da pretile osobe (s prekomjernim postotkom masnog tkiva) imaju niže koncentracije vitamina i minerala u krvi u usporedbi s mršavijim pojedincima. To može dovesti do većeg apetita i promjena u mehanizmu skladištenja masnih zaliha.
  • manjak estrogena može rezultirati većim unosom energije putem hrane i posljedično povećanjem tjelesne težine. Unos hrane varira u menstrualnom ciklusu. Žene teže pojačanoj konzumaciji u lutealnoj fazi (predmenstrualno razdoblje) u usporedbi s folikularnom fazom.