Ekosustav



Valjda mi dođe to samo od sebe da se bacan u psihološke vode. Isto bi bilo u redu da van malo objasnin svoju ulogu ode. Dođeš, pišeš o proizvodima, pišeš kolumne, držiš edukacije, ideš po ljekarnama, daješ savjete i zdravorazumski pristupaš hrani. Prvenstveno ugoda koju ti donosi hrana pa onda postupno uključit udio makronutrijenata i mikronutrijenata. Hrana je sastavni dio svakog dana i bez nje ne možemo funkcionirat. Tu je da imamo energije od nje, ali lipin pristupom stvaramo i lipi odnos sa hranom. Tu bi preporučila da ako ikada dođe do opterećivanja sa hranom da se to odma sasječe u korijenu i da se osoba opusti i pristupi tome ko nečemu banalnome. Jer jest, samo što su popularizirane slike doručaka sa instagrama pritvorile ovaj odnos prema hrani  nešto sablazno. Pa kad smo opušteni lakše sve ide i možemo se upustiti u polemiku o hrani. “Što si po struci?” - pitaju me. “Nutricionist.”- odgovaram ja. “Ajme kako super. Što triban jist?” - pitaju. Uvik je jednak slijed pitanja. Nema iznimke.

B!TONIC_Man

Još uvik nalazim kako na jednostavan način objasnit taj pristup hrani i kako dovest ljude da vide hranu na pravilan način. Što je to pravilan pogled prema hrani? Pa za svakoga individualan. Prvo svako ima hranu koju voli i koju ne voli. O ukusima se ne raspravlja. Drugo neko ima razvijene intolerancije ili alergije na neku hranu. Treće neko nešto ne može jest radi zdravstvenih razloga. Četvrto neko nešto jede ili ne jede jer je tako rečeno u posljednje vrijeme. Obmana za ovo četvrto. Tribamo shvatit kako je svako od nas zasebna biljka koja najbolje zna što joj odgovara i što voli ili ne voli. Ako još ne zna, saznat će. Triba vrimena za određene procese. Ništa ne dolazi priko noći. I to je nerijetko teško za posvijestit u glavi. Strpljenje je ključ mnogih promjena. Strpljen, spašen. Pa tako strpljivo izgrađuj mišiće putem B!TONIC Man. Nekako triba na prvome mistu bit strpljiv sa samin sobon kako bi mogli bit strpljivi sa svim što mi radimo, a onda na kraju da možemo bit strpljivi sa ljudima. Interakcije su često teške i zamorne, bile to interakcije među nutrijentima, bile to interakcije među ljudima. Sve u prirodi slično funkcionira. Međutim kad poznaješ materiju olakšano ti je vidit sličnosti. Tako je sa određenim osjećajima i odnosima potrebno vrimena da sazriju. Da ih uspijemo prihvatit takve kakvi jesu i da su dio nas i da, opet se vraćan na to, strpljenje odradi uvik dobar dio posla. Tako i voće, divno je u svojoj najboljoj fazi, ali odmakom vrimena se pretvara u gnjojivo. Triba mu vrimena i strpljenja da dođe do te faze. Pa onda sagnjije i daje zemlji blagodati da bude plodonosna i da iznova stvara. Pa shvatimo nekako da i mi, kao dio te fascinantne prirode zapravo, jednako dišemo u njoj. Nismo mi neka nadnaravna bića naspram biljkama. Jednaki smo sudionici ekosustava. Čim prije to shvatimo ponašat ćemo se savjesnije prema ekosustavu. Pristup prema hrani, pristup prema drveću, pristup prema plastici, pristup prema otpadu, pristup prema ljudima, pristup prema biljakama, pristup prema životinjama. Svaki pristup je jednak. Pokušajmo vidit te jednake spone u ekosustavu. Rapidno će doći do promjene pristupa svemu što radimo.

← Older Post Newer Post →